BERLIN – Rim sjevera

Uzbuđenim korakom ka aerodromu u isčekivanju Berlina. Bajagina pjesma u ušima, Buon Viaggio-v vodič u džepu i četiri dana avanture. Za ovaj grad to nije dovoljno, ali će me svakako ponovo vidjeti.

Dočekalo nas je ledeno vrijeme. Kiša i snijeg su se smjenjivali uz hladni vjetar. Gdje da se sakrijemo? Brrrr, kakva dobrodošlica!?

Srećom, fantastična organizacija svega u Njemačkoj, pa i u Berlinu, nas je o čas posla dovela do centralne željezničke stanice (Hauptbahnhof). Sve fantastično funkcioniše i nema improvizacije. Doživljaj centralne željezničke stanice je sličan onom kada dijete stigne u cirkus. Otvorenih usta sam posmatrao staklenu građevinu na nekoliko spratova (i nisam ni pokušavao da sakrijem oduševljenje). Vozovi, kako međunarodni, tako i međugradski i gradski, svake sekunde primaju na hiljade putnika. Nigdje rampe, ni zastoja. Tako netipično za Njemce ☺. Na svakom spratu ovog zdanja se nalazi bezbroj malih radnji. Nijedna „mamipara“, već samo ono što je svakom putniku potrebno. Kasnije se ispostavilo da smo najslađe zalogaje slistili baš na željezničikim stanicama Berlina. Neizostavne kari kobasice, one bečke u zemički, „leberkeze“ i još  toliko toga finog – a jeftinog. 

Prvi susret sa nešto drugačijim saobraćajem u troipomilionskom gradu u najmanju ruku je slutio kao da će svakog momenta neko da me pregazi.  Ali sve je tako besprekorno da se stvari smjenjuju u nekom savršeno programiranom redosledu . Gradski saobraćaj u više nivoa (autobus, tramvaj, taxi, trolejbus), biciklisti, automobili, pešaci...Zvuči haotično, ali ništa nije prepušteno slučaju. Svaka traka bojom obilježena za posebne kategorije učesnika u saobraćaju i ništa osim toga nije betonirano. Neće Njemac da razbija beton kada treba popravljati vodovod ili kablovsku ☺. 

Utisak ostavljaju sitnice pa i jedinstveni zeleni i crveni pješak sa šeširom koji nam je dozvoljavao ili zabranjivao prelazak puta (berlinski pješački semafor).

Švarceneger među glumcima, Berlin među gradovima. Tako bih ga opisao u najkraćem. Moćan, moderan, multikulturalan, demonstrira punu snagu moderne Njemačke. Novi Rajhstag, Brandenburška kapija i čitav niz monumentalnih građevina vam stavlja do znanja gdje ste i ko vam je domaćin. Rim sjevera, definitivno. Zamišljen kao glavni grad hiljadugodišnjeg nacističkog carstva, skoro u potpunosti porušen u drugom Velikom ratu, ponovo je izrastao u moćnu i „potentnu“ metropolu.

E sada, ko vam je domaćin, teško je objasniti. Ljudi sa svih meridijana rade i žive u baš ovdje. Naš ljubazni recepcioner je porijeklom Sirijac, rođen u Berlinu i govori samo četiri jezika. Ovaj grad je prijatelj svih ljudi, i ugostiće vas bez obzira na pol, boju kože, vjeroispovjest... Da biste se još bolje uklopili u mentalitet koji je ovde dominantan neophodno je da budete odgovorni i nadasve vrijedni. Za sve ono što dobijate u zamjenu, trampa je na vašoj strani. 

Za razliku od mrazne dobrodošlice, nešto kasnije dočekalo nas je i sunce i divan proljećni dan kakav svaki turista priželjkuje. Kao iskusni city tourer, uskočio sam na „Hop on hop off“ autobus i za kratko vrijeme napravio krug po Berlinu. Uz pisani vodič Buon Viaggio-a, lako sam prepoznavao građevine, spajao ih sa interesantnim pričama i pamtio mjesta koje bi trebalo posjetiti. Ljepota ovakvog obilaska grada je u tome što na svakoj stanici možete izaći ili ući u autobus sa kartom koja važi 24h. Sva čula su mi bila zaokupljena, a doživljaj je upotpunjivao zvuk koji je dopirao iz slušalica, audio vodiča koji vam je na raspolaganju tokom ture i to na nekoliko jezika – potpuno u skladu sa željom da su ovdje svi dobrodošli. 

Smjenjujući kotrljanje točkova sa šetnjom za koju se lako nađe snaga stigosmo i do Zoo vrta koji je priča za sebe. Hiljade vrsta životinja u najprilagođenijim uslovima života. Bez kaveza i na samo nekoliko metara od vas, životinje kojima je obezbjeđeno skoro pa prirodno stanište osim u slučajevima kada se to kosi sa zdravim razumom ☺. U samom vrtu carstvo za najmlađe, ali i sve koji se tako osjećaju. Zelene oaze, igrališta i klupe za odmaranje na svakom koraku (neophodne za instant odmor) i životinje, naoko srećne i opuštene. Osim idiličnog okruženja bliskog čovjeku, ovdje možete sresti i divlje zvjeri, visoke afričke i azijske životinje, ali će vam pažnju najbrže ukrasti zvijezda ovog Zoo vrta. Iako naizgled troma i bez viška energije, Panda će vas lako uvesti u svoj svijet, smiriti i zadržati na nekoliko minuta - sve dok ne poželite da dodate malo gasa kako biste sve obišli. 

 

O okviru ovog čudesnog hotela za životinje nalazi se i jedan od najvećih akvarijuma na svijetu. Taj dio samo će vas dodatno hipnotisati, sve dok vam neki od najvećih vodenih stanovnika ne prodrmaju krv. Ajkule, Araipame i još neke slatkovodne i morske vrste će se smjenjivati pred vašim očima sve do povratka na „kopno“.


Novi sprat akvarijuma donio je i nove vrste, gmizavce i vodozemce koji mi nisu među omiljenima, ali način na koji su predstavljeni posjetiocima mi je održavao radoznalost. 

Takav obilazak donio je i količinu umora, ali i maskotu bijelog medvjeda sa podignutim šapama koji će i na mojoj polici u Crnoj Gori da me podsjeća na ovo čarobno mjesto.

Pripremljen gotovo na sve što mogu vidjeti – opet sam ostao u neugodnom čudu prilikom obilaska prve i najveće asocijacije na Berlin. Počev od samog imena „Berliner Mauer“ koje zvuči strašno, sve u vezi sa ovim zidom je nekako jezivo. 


Iako je ova siva građevina ljudskog ludila većim dijelom uklonjena sa tijela Berlina, za nauk pokoljenjima, s namjerom i pametnim podsjećanjem ostavljeni su dijelovi. Umjetnici iz cijelog svijeta grafitima su ublažili okrutnu istorijsku asocijaciju, ali opet sve sa ciljem da unesu malo svjetlosti u ovo ludilo tame. 


Svaki crtež nosi poruku koja je adresirana i meni, ali i bilo kome. Čovječanstvu uopšte – kao napomena šta je sve čovjek spreman da uradi i koliko je važno da se to više nikada ne ponovi!

Vještačka kičma se protezala cijelim gradom, kao granica između Istočnog i Zapadnog Berlina. Zid je razdvajao porodice, prijatelje i one koji su to željeli postati. 


Tada jedina tačka mogućeg prelaska je i danas poznata kao „Checkpoint Charlie“, mjesto gdje se moglo preći iz jednog dijela grada u drugi. U to vrijeme dostupna samo političarima, strancima i diplomatama uz nevjerovatnu kontrolu. Danas, simbol boljih tekovina društva, i turistička atrakcija – kontrolna tačka sa uniformisanim američkim vojnicima (nasmijanim i ljubaznim bez želje da osim turistički podsjećaju na one nekadašnje). Rado će vam pozirati pa dodir sa istorijom kroz fotografiju možete ponijeti kući.

 

Tamo još uvijek stoje i table, natpisi teksta sa nekim strašnim nabojem, da napuštate jedan dio grada, a prelazite u drugi.

Samo nekoliko koraka dalje dočekuje me mjesto na kojem se pružao zid, a sada je tu linija cigala na pločnicima, kao ožiljak Berlina. Utisnuta godina 1961 – 1989, podsjetnik da se ludilo čovječanstva ne ponovi. Svi znamo da su ratovi, pa i hladni, unaprijed izgubljeni za sve ljude.

Posle doze napetosti koji je ovaj dio obilaska stvorio bio nam je potreban melem za dušu, a i tijelo. Po preporuci, svratili smo u „Berliner Republik“, restoran sa ogromnom prostorom uz pregršt stolova i sa veeeelikim šankom. Nasmijana graja i opuštena lica domaćina i gostiju gdje god da pogledate. Drveni stolovi, na zidovima razne fotografije koje vam kradu poglede, od reklama iz prošlosti, motiva iz istorije grada (i Istočnog i Zapadnog) sve do karikatura političara uz neizostavne podrugljive tekstove. U vidokrugu se našla i stara, žuta telefonska govornica služi kao mjesto za pušače. Trenuci divljenja ovom mjestu bili su dovoljni da dobijemo mjesta i jelovnike.


- Nešto tradicionalno?

Osmijeh na licu našeg domaćina i čitava strana tradicije koju će vam rado poslužiti na tanjiru. Da ne pogriješimo u izboru klope, svak naručuje različito pa se nakon prvih zalogaja „đoramo“. Neko je poručio meso sa tradicionalnim krompirom u čahširama prelivenim bijelim sosom od mirođije, neko kobasice sa karijem i pomfritom dok je moj izbor bio „Ponosni Heinrich“ – kobasica sa prilogom od krompira i kupusa pripremljenog na njemačko berlinski način (slatki kupus kuvan u crnom pivu sa dodatkom džema od brusnice).

Tako dobro sam pogodio izbor jela, da mi nije bilo milo da se đoram, ali nisam škrt pa sam zakačio nešto i od svih ostalih jela.

Beer karte – uzdah pa pomisao - koliko samo vrsta piva! Od bezalkoholnih, pilznera, dunkela, tamnih, pšeničnih bijelih...moju tešku odluku zaokružio je Berliner Pilsner. Izbor je bio odličan i to više puta ☺.


- Desert?

Pada pitanje našeg domaćina kako bismo zaokružili ovaj gastronomski užitak. Onako već poprilično „prepunjeni“ prihvatamo predlog. „Apfelstrudel mit vanilleeis und sos“ – iliti štrudla od jabuka sa sladoledom od vanile i vanila sosom....uf, kakav grijeh ☺!Ima ukus daleko mekši i slađi od načina na koji vam izgovaraju ovaj užitak. Puno riječi, ali još više odlično uklopljenih ukusa. 

Gubljenje i slaganje kalorija nije moglo trajati beskonačno pa smo otišli i na odmor koji nam je bio prijeko potreban.

Đakonije kakve smo imali prilike da probamo, očekuju vas u svim restoranima Berlina. Naravno, cijene nisu niske u odnosu na naše, ali svakako vrijedi bar jednom zadovoljiti sva čula na ovakvom mjestu.


Nisam vam ovog puta pisao ništa o noćnom životu, kulturi, zabavi i muzejima... 


Berlinu takvih stvari ne fali – naprotiv uz sve navedeno Berlin je još i grad mladih ljudi svih interesovanja!

Do sledećeg puta slatko sanjajte o putovanjima i ne zaboravite, ono što doživite je samo vaše i niko vam to ne može uzeti ☺!

Adieu!