BUDIMPEŠTA - mjesto gdje Dunav ljubi nebo

Upoznati grad za dva dana...zvuči nemoguće, a sve možete shvatiti već kad dođete do željene destinacije. Spremanje za kraljicu Dunava počelo je još u decembru iako je putovanje bilo u januaru. Šetanje po mapi i čekiranje zanimljivih mjesta, pravljenje planova kako da se što više stigne za jedan dan...sve to na papiru i u glavi izgleda lako (tako smo mislili dok nismo izašli iz autobusa koji nas je ostavio na stanici koja je od hotela bila udaljena svega 10-ak minuta). 

Bio je januar i uprkos tome fantastično vrijeme za putovanje - sunce nas je u ranim jutranjim časovima ispratilo sa aerodroma u Podgorici i pratilo nas tokom divnog leta preko Crne Gore i Srbije da bi nas tako dočekalo i na aerodromu Ferenc Liszt. Sve dobro organizovano, od slijetanja do izlaska sa aerodroma. 

Transfer od aerodroma do hotela ne morate unaprijed planirati ili rezervisati jer vas sve informacije dočekaju već pri izlasku...bilo da želite taksijem, privatnim kombijem ili pak gradskim autobusom... U skladu sa instrukcijama koje smo dobili u pisanom vodiču pripremljenom od strane Buon Viaggio tima izašli smo na stanicu Astoria koja je bila najbliža hotelu. 

I ono što nam je pomutilo planove...tako otmena, veličanstena i ujedno pitoma, okupana suncem koje je pratio blagi vjetar...ma odmah nas je ostavila bez daha, a nije u pitanju neka dotjerana žena ☺ već čarobna Budimpešta i to je bio naš prvi utisak o njoj. 

Hotelu je smješten na odličnoj lokaciji, a zaposleni na recepciju su nam pomogli oko hop of – hop on busu kao početna tačna za istaživanje i način da se najbolje iskoristi vrijeme. Odmah nakon kupovine karata krenuli smo u avanturu. Prva tačka je bila Citadela, pa iako je još uvijek bio dan pružila nam je divan doživljaj. Pogled na skoro sve mostove sa jedne tačke i spontani red u kojem smo čekali slikanje na jednom od najljepših mjesta☺. Zašto ne iskoristiti priliku za jedan dobar selfi koji će pokupiti više od 100 lajkova na Instagramu ☺ 

Na putu do Citadele, u autobusu, imali smo priliku da izaberemo jezik na kojem želimo da slušamo legende i priče o znamenitostima pored kojih smo prolazili i pokatkad zastajali. Čak i naš jezik je bio opcija što nam se učinilo još dobrodošlijim ☺ . Nakon divne Citadele, spustili smo se do Parlamenta, a onda na drugi kraj grada do čuvanog Trga heroja. Za jedan dan smo stigli dosta toga da vidimo. Međutim, mađarska kuhinja nije nam dala mira pa smo morali da napravimo pauzu za ručak. Preukusna jela, poznati mađarski gulaš muškom dijelu ekipe je otvorio apetit ☺ tako da smo nakon toga svratili do najstarije poslastičarnice u Budimpešti „Žerbo“. Tu smo se lagano smijenili i onda su žene preuzele inicijativu za naručivanjem. Obavezno probati: SOMLÓI GALUSKA, GERBEAUD PALACSINTA i da ne zaboravim da istaknem porcija za dvoje ☺ TRADICIONÁL IS GERBEAUD SÜTEMÉNYVÁLOGATÁS (tri tradicionalna kolača). Za one koji žele da vide kako sve to izgleda ostavljamo link menija ☺ http://www.gerbeaud.hu/doc/Gerbeaud_Dessert.pdf. 

Da li je moguće posle svega ovoga ustati? Teško, ali uz samo jedan pogled na sliku Ribarske tvrđave noću skočili smo sa stolica i krenuli prema autobusu koji nas je doveo do najčarobnijeg mjesta u ovom gradu. Iako smo kasnije dobili kritiku da je i Citadelu trebalo posjetiti noću jer daje isti doživljaj...iskeno, kao pravi buntovnici nismo povjerovali ☺ Crkva Sv. Matije je nešto što me odmah „oborilo s nogu“, pa dok su ostali polako nastavljali obilazak zastala sam da upijem svaki detalj. Priče koje sam čitala o ovoj ckrvi su mi na trenutak postale stvarnost kao da sam mogla čuti zvona i glasove ljudi okupljenih da isprate drugo kraljevsko vjenčanje kralja Matije. 


Tamo prosto sve možete uhvatiti fotoaparatom i fotografija će u očima posmatrača oživjeti, ali i dalje navijam za varijantu u kojoj  odložite telefone i pustite očima da što više upiju i omoguće vam da sve to lijepo prenesete na interni hard disk koji se nikada ne može pokvariti ;-)

Sa tvrđave koja nikada nije služila za odbranu kao što većina širom svijeta jeste, imate nestvaran pogled na Parlament i sve mostove. U trenutku dok sam pustila misli da šetaju jedna rečenica me osmijehom „trgla“...blogerka iz Beograda napisala je „Ma kakav Pariz, Budimpešta je grad svjetlosti!“. Rekla je istinu. 

Kako ljepše završiti dan nego ovako, uz jedno romantično veče na tvrđavi.

Povratak u hotel bio je neizbježan jer je umor nadvladao naša tijela, ali uz par sati sna jutro smo dočekali odmorni i spremni za dan koji će biti posvećen mostovima, malom šopingu (kako drugačije kad su žene tu ☺) i opet veče za uživanje...krstarenje Dunavom.

Posjetu mostovima krenuli smo nekim ustaljenim redom, ali svakako da je kralj mostova veliki Lančani most. Čitajući vodič saznali smo nekoliko legendi, a jedna od njih je bila o tome kako je sve počelo. Izgradnju mosta naredio je grof Ištvan Sečenji nakon što je morao čekati nedeljama da prođe bura kako bi posjetio bolesnog oca... 

Takođe zanimljiva priča o mostu je i ta da je grof Ištvan prije otvaranja mosta izjavio da ukoliko neko nađe nekakve greške na mostu - on će se baciti u Dunav. Ištavanova ćerka je primjetila da lavovi postavljeni na mostu nemaju jezik, a Ištvan je ispunio rečeno i nakon provjere se bacio u Dunav. 

Osim takvih, bilo i je priča koje nasmiju, a jedna od najzanimljivijih bila je priča da će se most srušiti onog dana kada jedna Mađarica vjesna svom mužu pređe preko njega. 

Za šoping smo ostavili Vaci ulicu, vjeravatno sve smišljeno unaprijed...nakon napornog razgledanja morate vratiti enegriju, a kako noge lagano izdaju ručak morate realizovati baš ovdje...skuplje nego u drugom dijelu grada, ali vrijedi svaku forintu ☺.

Posle pauze i sumiranja utisaka krenuli smo do doka „10“ gdje nas je čekao brodić. Noć je već pala, i nakon što smo zauzeli dobra mjesta na otvorenom dijelu broda, pripremili smo kape i šalove i svakako telefone.

Predivna, lagana vožnja, šetnja sa jednog kraja brodića na drugi i stop kod kapetana koji nam je svojim stajlingom omogućio da sve još bolje doživimo. Kapica, lula, uredna košulja...ma sve po propisima.

Vožnja je bila pozdrav sa Dunavom i kraljicom mostova, ujutro su već slijedile pripreme za povratak sa slatkog, ali kratkog odmora.

Da li je moguće osjetiti čari kraljice Dunava za dva dana?...Jeste, ali samo osjetiti ne u potpunosti i doživjeti.

Da li će vas nakon dva dana boravka Budimpešta noćima proganjati da dođete opet? Bez sumnje ☺